Anksioznost i depresija- bolesti savremenog društva

Žena vašeg kuma pije bromazepam i bolje joj je. Hoće li i vama sa bromazepamom biti bolje ili da ipak otvorite dušu stručnjaku? Ovo je kratak vodič kroz psihoterapiju iskusnog psihijatra Gorana Đinđića.

 

Foto: Gerd Altmann/Pixabay

Jedna sasvim obična slika i iz ovdašnjeg života:

Razgovaraju dvojica prijatelja. Jedan se žali:

„Ma, ne spavam noćima, ne znam šta mi je. I napet sam, neraspoložen, ni do čega mi nije. Kumova žena je pila bromazepam, 3mg, i bilo joj bolje. I ona je bila sva napeta kao struna i depresivna. Uzeo i ja. I meni je bolje.“

Ova slika, tačnije, primjer „samoliječenja“, može da doživi više varijacija – umesto bromazepama, kumove žene piju i bensedine, lorazepame – antidepresive na svoju ruku, naravno. Nekada ovu „kumovsku“ terapiju umije da prepiše i „Gugl doktor“. Bilo da lijekove preporučuju prijatelji, rodbina i komšije, bilo da ste povjerenje dali Guglu i forumima, činjenica je da radite pogrešno, na svoju štetu, da vam je samo prividno bolje (a zapravo je gore).

Psihijatar Goran Đinđić sa Klinike za psihijatrijske bolesti ”Dr Laza Lazarević” na sve to kaže: „Svaki dan je danas stresan. Sve je više stresnih dešavanja na poslu, u porodici, sve je više očekivanja, neizvjesnosti, sve je veći strah od gubitka posla. Ljudi su danas napeti, nervozni, razdražljivi, depresivni i sve to može da prati nedostatak sna ili pak potreba za dužim spavanjem. Volimo da simptome rješavamo brzo, bez pomoći stručnjaka i to tako što prepišemo recept od komšije . To može, između ostalog, da odvede u zavisnost od lijekova i takvo ponašanje je veoma neodgovorno. Možda su simptomi kumove žene slični vašim, ali to nije razlog da pijete lijekove koje ona pije. Svako reaguje drugačije i svačije liječenje zahtjeva drugačiji pristup“.

Šta mi je? Šta da radim?

Tegobe i pitanja „Neraspoložen sam“, „Šta mi je?“, „Nešto se sa mnom dešava“, „Loše pamtim“, „Ne spavam“, „Da li se ovo dešava i mojim prijateljima?“ mogu ukazivatina anksioznost ili depresiju, i svakako remete svakodnevno funkcionisanje, otežavaju i komplikuju odnose na poslu, u porodici. Šta da radite da biste se osjećali dobro? „Kada se jave ovakvi simptomi i traju određeno vrijeme i u nekom smislu remete funkcionisanje u poslu ili u porodici, umjesto da pitate internet i komšiju, obratite se profesionalcu. To je uvijek i bez izuzetka pravi i jedini savjet. Možete, naravno, da razgovarate sa bliskim osobama, rodbinom i prijateljima, da se povjerite, ali ako to ne pomogne, morate da potražite stručnu pomoć, pomoć psihoterapeuta“, savjetuje psihijatar Đinđić.

Pitanje koje logično slijedi je: Kako da znamo kome da se obratimo, koja je terapija za nas, koja vrsta psihoterapeuta? Treba li nam psihijatar?

„Prvo, obratite se ljekaru opšte prakse koji će vas dalje uputiti na specijalistu, psihijatra ili psihologa. Postoje različiti psihoterapijski pravci, odnosno tehnike za liječenje različitih poremećaja. Kognitivno-bihejvioralna terapija (KBT) je terapijski metod koji se primjenjuje sa ciljem da se uklone simptomi različitih psihijatrijskih poremećaja istovremenom promjenom načina razmišljanja i načina ponašanja.  Recimo, ovo je efikasan metod u tretmanu anksioznih i fobičnih poremećaja, stanja depresija, poremećaja ishrane, bolesti zavisnosti. Na primjer, kroz ovu terapiju pacijent uči da se lupanje srca (palpitacija) ne doživljava kao znak nastupajućeg infarkta već kao simptom anksioznosti, napada panike. REBT (Racionalno emotivna bihejvioralna terapija) je sličan model. TA (Transakciona analiza) kao metoda ima za cilj lični razvoj i promjenu, postizanje autonomije, donošenje odluke ’sada i ovdje’ gdje se pacijent oslobađa uvjerenja donijetih u djetinjstvu. Veoma je rasprostranjena i sistemska porodična terapija koja obuhvata rad sa pojedincem, partnerima i porodicom“, ističe doktor Đinđić.

Ima li terapija rok trajanja ili predstavlja životni stil, pa dok je života biće i terapije?

„Postoje psihoterapijske tehnike koje mogu da traju više godina. To je slučaj sa psihoanalizom koja spada u dublje tehnike i zato treba više vremena za rad i primjenjuje se kod različitih psihijatrijskih poremećaja (anksiozni poremećaji, poremećaji raspoloženja, seksualni poremećaji i poremećaji ličnosti). Ali, terapija svakako ne treba da traje vječno. Treba da ima svoj početak i svoj kraj“, objašnjava psihijatar Đinđić.

Muke sredovječnih

Svoje iskustvo ljekara specijaliste i stručnjaka u terapeutskom radu sa ljudima srednjih godina koji su ambiciozni, imaju svoje karijere, porodice, krug prijatelja i planove za budućnost, doktor Đinđić ukratko prenosi i to kroz tegobe koje su najčešće. Šta danas muči sredovječne? „Strah od gubitka posla, strah od neuspjeha, strah od budućnosti, ugrožene egzistencije“, kaže psihijatar. „Nesanica je veoma česta pojava, prateći simptom anksioznih stanja. Smanjuje produktivnost, koncentraciju, efikasnost, pokreće pitanja ’Šta ako opet ne zaspim?’, ’ Kako ću sutra da radim?’, ’Da li ću zaspati?.

Loš san znači i loš imunitet i apsolutno utiče na psihofizičko stanje. Depresija i slična raspoloženja danas suvrlo rasprostranjena u kod nas, a zapravo predstavljaju poremećaj. Neriješena materijalna situacija, narušeni porodični odnosi, neispunjena očekivanja, odnosno prevelika očekivanja, neka su od uzročnika depresija. Zavisnosti od lijekova, kocke, psihoaktivnih supstanci danas su sve češće. Kladionice su na svakom ćošku i klađenje je način da se brže dođe do novca, a narkotici su široko i lako dostupni.“

Po riječima stručnjaka, sve je rješivo, a osnovno je da se ljekaru javite na vrijeme. Psihijatar Đinđić vam savjetuje da razgovarate sa bliskim osobama, da se povjeravate, otvarate. Što duže ćutite o tome što vas muči, problem je dublji.

Ako se odlučite za psihoterapiju u privatnim centrima, to, naravno, košta. Da li je odlazak kod psihoterapeuta u privatnoj režiji luksuz za bogate? „Nije. I, cijena ne diktira kvalitet. Psihoterapija apsolutno može da bude pristupačna i nije tačno to što većina misli da je ona skupa i nedostižna. Skloni smo da više novca damo za lijekove nego za terapiju. To je dio zdravstvene kulture i očekujem da će se to promijeniti“, siguran je doktor Đinđić.

Pažnja, pažnja!

„Na svoju ruku danas ljudi uzimaju bromazepam, lorazepam, bensedin i druge sedative odnosno anksiolitike. Uzimaju i hipnotike ili antidepresive, što je pogrešno i veoma opasno. Sedativi mogu da vas učine zavisnim, što produbljuje već postojeći problem. Ovakva grupa lijekova može da stvori drugi medicinski problem koji opet iziskuje dodatno liječenje i terapiju. O opasnosti da određeni lijekovi u kombinaciji pojačavaju dejstvo jedan drugog, ne treba ni govoriti“, upozorava dr Đinđić.

IZVOR: Bizlife