Kako opovrgnuti kreacioniste kada je u pitanju teorija evolucije?

Otkriće sedam miliona godina starog Sahelantropusa, najstarijeg poznatog majmunolikog bića, iz 2001. godine, još više je učvrstilo mjesto čovječanstva u porodici velikih majmuna. Ipak, Majk Pens, tada kongresmen, a danas potpredsjednik SAD, zalaže se za nešto sasvim suprotno.

evolucija
Foto: Čarls Darvin, Natural history museum/ Pixabay

Za njega, promijenile su se naše ideje u vezi s našim precima, još jednom dokazujući da je evolucija bila samo teorija, i da bismo stoga trebali biti slobodni da izučavamo i druge teorije, uz evoluciju, u našim učionicama.
Kako odgovoriti na ovo?

Uobičajeni odgovor je da je neophodno učenike naučiti značenje riječi “teorija” kakvo se koristi u nauci – to jeste, da je u pitanju hipoteza (ili ideja) koja je izdržala ponovljena testiranja. Pensov stav će u tom slučaju biti razotkriven kao ono što filozofi nazivaju ekvivokacijom – argumentom koji izgleda smisleno samo zato što se ista riječ koristi u dva različita smisla.

Samo riječi

Evolucija, tvrdi Pens, je teorija, a teorije su neizvjesne, stoga je i evolucija neizvjesna. Međutim, evolucija je teorija samo u naučnom smislu riječi. Po riječima Nacionalne akademije nauka, “formalna naučna definicija teorije je sasvim drugačija od svakodnevnog značenja te riječi. Ona se odnosi na sveobuhvatno objašnjenje nekog aspekta prirode koji je podržan velikom količinom dokaza.” Pripisivanje ove etikete evoluciji je pokazatelj snage, a ne slabosti.

Ako zauzmete ovaj stav, nećete razumjeti svrhu Pensove retorike, niti zašto je tako privlačna kreacionistima. Pens je ostvaren političar i tačno zna kako da se obrati svojoj ciljanoj publici. On je takođe i ostvareni pravnik i advokat, što ga čini veoma vještim, takoreći „mađioničarem“ kada su u pitanju riječi, i kao i svaki umješan „mađioničar“ za riječi, izveo je svoj trik uz pomoć distrakcije. Pens nas je uvukao u diskusiju o riječima, a naš fokus bi trebao da bude na dokazima.

Neophodan je suprotan pristup. Pravi problem uopšte nije riječ “teorija”. Učenici će naučiti njeno značenje na isti način kako uče značenja uopšte: ​​kada vide kako se riječ koristi.

Oni će čuti predavanja o atomskoj teoriji, u koju niko nije ozbiljno posumnjao već više od jednog vijeka. A šta je sa teorijom gravitacije? Konačno, možda su vidjeli kako i sam Darvin koristi izraz “moja teorija”, koja u to vrijeme nije bila ni sveobuhvatna niti dobro podržana (bilo je ogromnih praznina u fosilnim dokazima), da se na vrlo opšti način referira na svoje povezane ideje o mutabilnosti vrsta, zajedničkom porijeklu i moći prirodne selekcije.

Dakle, ako neko kaže: “Evolucija je teorija”, nemojte mu održati predavanje o značenju riječi “teorija”. Ako to učinite, upadate u zamku koja glasi da to kako definišemo riječi utiče na to kako vidimo stvarnost. Borićete se na terenu kojeg je izabrao vaš protivnik, pošto rasprava o tome kako da primijenite riječi pripadaju domenu teologa, propovjednika i advokata kao što je Majk Pens.

Pravi odgovor je da kažete da evolucija jeste teorija – kao što je i gravitacija teorija – a zatim preusmjerite pažnju na dokaze. A tih dokaza je ogroman broj.

Municija evolucionista

Počnite sa porodičnim odnosima. Karl fon Line je pokazao kako se žive stvari mogu klasifikovati u vrste, rodove, porodice i tako dalje, a Darvin je istakao da je upravo to struktura koju možemo očekivati ​​od porodičnog stabla. Svi psi su kanini, tako da psi dijele predaka sa lisicama; Svi kanini su mesožderi, tako da psi dijele starije predake sa medvjedima; svi mesožderi (carnivori ) su sisari, tako da su psi i ovce, iako daleko, povezani, i tako dalje.

Zatim pogledajte otkrića porodičnih odnosa na molekularnom nivou tokom proteklih nekoliko decenija, kao i činjenicu da se molekularno porodično stablo podudara sa onim sastavljenim na osnovu anatomskih sličnosti.

Posmatrajte fosilne dokaze. Nekada žalosno prepuno praznina, sada je stablo gusto popunjeno. Prije jednog vijeka, imalo je smisla ukazati na “nedostajuću vezu” između ljudi i predhumanih majmuna. Sad znamo za nekoliko različitih vrsta hominina koji su živjele jedna pored druge, a pravi problem postaje identifikacija našeg „djeda“  među našim „djeda-ujacima“. I da, u lancu nedostaju veze, ali bez evolucije uopšte ne bi bilo lanca.

Zatim, postoji biogeografija: na primjer, zašto se torbari mogu naći samo u Južnoj Americi i Australiji i Okeaniji, a izuzev nekoliko vrsta koje su prošle preko panamske prevlake, nikada se ne nalaze na drugim mjestima?

Osim toga, evoluciju zapravo možemo posmatrati i proučavati je na terenu ili u laboratoriji. Pojava otpornosti na pesticide je evolucija u akciji, što je prikazano na s razlogom poznatoj demonstraciji Harvard / Technion “evolucija na tanjiru”. Takođe je i sjajan ruski eksperiment sa uzgajanjem pitomih lisica. Vještačka selekcija, baš kao i prirodna selekcija, je evolucija na djelu.

Na kraju, kao najbitnije, moramo da pogledamo način na koji se ove različite linije dokaza povezuju. Možemo primijeniti biogeografiju na fosilni zapis i povezati ga sa onim što znamo o kretanju kontinenata. Koristeći metode molekularne biologije, možemo identifikovati i odrediti vrijeme mutacija koje su dovele do razdvajanja različitih vrsta od njihovog zajedničkog predaka i uporediti to vrijeme sa fosilnim podacima.

Tako se fosilni zapisi, duboka anatomska sličnost i DNK dokazi slažu i pokazuju da su kitovi, na primjer, blisko povezani sa papkarima, od kojih su se odvojili u periodu eocena. Postoji mnogo drugih primjera takve dosljednosti.

Tada, ali tek tada, napravite pauzu kako biste objasnili da je naučna teorija preklapajuća mreža ideja koja objašnjava stvari u vezi sa svijetom, te da je evolucija jedan od najuspešnijih primjera. I izazovite Majk Pensove ovog sveta da kažu šta bi to tačno željeli da se izučava zajedno sa Teorijom evolucije – i zašto.

IZVOR: The Conversation