Njemačka: “Jamajka” koalicija ili umijeće kompromisa

Nevolja čovjeka čini domišljatim, kaže jedna njemačka poslovica koja se sada jako dobro može primijeniti na izbore u Njemačkoj. Jer nakon što je dosadašnji manji partner u vladajućoj koaliciji, SPD, u trenutku istorijskog poraza najavio povlačenje u opoziciju, postalo je jasno da Njemačka ide u smjeru takozvane “Jamajka-koalicije” – koalicije konzervativaca, liberala i zelenih. Angela Merkel (CDU) će, suočena s velikim gubicima, morati htjela-ne htjela, krenuti do sada neistraženim političkim stazama.

jamajka koalicija njemačka
Foto: Pixabay

Na pokrajinskom nivou ovakvi savezi su već postojali i još postoje, ali na saveznom nivou bi to bila premijera. “Jamajka-koalicija” je trenutno na vlasti u maloj saveznoj pokrajini Šlezvig-Holštajn, ali tek od juna ove godine pa je još uvijek teško nešto reći o tome koliko je stabilna ili nestabilna. Prvi takav eksperiment na pokrajinskom nivouje započeo krajem 2009. u maloj pokrajini Saarlandu, ali je propao jedva dvije godine kasnije, i to ne zbog prepirki između koalicionih partnera nego zbog prepirki unutar FDP-a. Zbog toga je pokrajinska premijerka Anegret Kramp-Karenbauer (CDU) raskinula koalicioni sporazum i saradnju. Od maja 2017. ona vlada s SPD-om kao manjim partnerom. Savjeti za ovakav savez Angeli Merkel ne trebaju, ali sigurno bi joj mogla koristiti iskustva o prednostima i manama koalicije sa žutima i zelenima. To važi i za premijera Šlezvig-Holštajna Daniela Gintera (CDU), iako on ima tek kratko iskustvo.

Korisni savjeti za kancelarku

A kako “dišu” potencijalni koalicioni partneri? Jesu li voljni ući u ovu šarenu koaliciju? Angela Merkel je u 12 godina svoje vladavine izgradila imidž dobrog moderatora. Njene pristalice to smatraju njenim kvalitetom, njeni protivnici joj zbog toga predbacuju nedostatak profila. Za pregovore oko “Jamajka-koalicije” bi joj u svakom slučaju njezine kameleonske sposobnosti mogle biti od koristi. Javna je tajna, međutim, da i u redovima njenog CDU-a i u sestrinskom CSU-u ima dosta otpora protiv ove opcije.

Oštre parole o unutrašnjoj bezbjednosti i politici prema izbjeglicama će sigurno biti problem u pregovorima s FDP-om i Zelenima. Pooštrenje zakona o azilu će prije svega biti tačka koju vodstvo Zelenih neće moći “prodati” svojim članovima. Lakše će biti kompromis među svim stran(k)ama postići po pitanju borbe protiv terorizma. Više osoblja i bolja oprema – oko toga su složni svi potencijalni koalicioni partneri.

FDP i Zeleni moraju pričati jedni s drugima, a ne jedni o drugima

Ali Unija će morati pristati na mnoge kompromise. Daljnja ograničavanja građanskih prava i sloboda su s liberalima i zelenima teško zamisliva. S druge pak strane će i dvije male stranke u potencijalnoj šarenoj koaliciji morati približiti svoje stavove. Liberali, kojih četiri godine nije bilo u Bundestagu, stalno prigovaraju zelenima da žele tutorski odlučivati o građanima. Za zelene su pak liberali stranka koja prije svega traži “mršavi” državni aparat, koja ekonomskim interesima daje prednost pred interesima naroda.

I programski i kulturološki ove dvije stranke moraju uložiti puno truda da bi ova koalicija mogla funkcionisati. Važnu ulogu u tome bi mogli imati najiskusniji političari u njihovim redovima. Kod Zelenih je to premijer Baden-Virtemberga Vinfrid Krečman koji u svojoj prosperitetnoj saveznoj pokrajini koalira s CDU-om. Krečmanov pandan kod liberala je zamjenik predsjednika FDP-a, Volfgang Kubicki. Ovaj 65-godišnji političar je svoju stranku u Šlezvig-Holštajnu poveo u crno-zeleno-žutu koaliciju. Za njega je ovaj model na saveznom nivou moguća, ali ne i nužna opcija. On je kritikovao SPD što se želi povući u opoziciju. Vjerovatno zato što mu je bilo jasno kakav će to pritisak stvoriti za FDP da uđe u crno-žuto-zelenu koaliciju i na saveznom nivou.

To je osjećaj kojieg poznaju svi potencijalni koalicioni partneri Merkeličine Unije. Nakon dva katastrofalna rezultata koja imaju zahvaliti učestvovanju u velikoj koaliciji, javnost će vjerojatno najlakše oprostiti SPD-u što ovoga puta želi ostati izvan vlade. Ali Unija, FDP i Zeleni se moraju nekako dogovoriti, inače preostaje još samo jedna opcija: novi izbori. Njima bi se najviše veselili desni populisti iz AfD-a. A njih sve stranke u novom parlamentu, uključujući i Ljevicu, smatraju glavnim protivnikom.

IZVOR: Deutsche Welle