Oprostio sam se od svega: Uragan Irma iz ugla preživjelih

Subota je ujutru, upravo je svanula zora i Majami Bič je prazan. Nema turista koji pokušavaju da surfuju, nema svjetala  sa luksuznih hotela, ne čuje se glasna muzika iz automobila. Izmaglica je u vazduhu. Sve je sablasno sive boje.

uragan irma
Foto: Brikel avenija, Majami, Florida

Sada je 14 sati prije nego što bi uragan Irma, najveća oluja ikad zabilježena na Atlantiku, trebalo da prođe kroz ovo mjesto. Nacionalna meteorološka služba upozorava da bi to mogao biti najmoćniji uragan kojeg iko pamti. Veliki uragan kojeg su svi čekali. Mogao bi biti katastrofičnih razmjera, kaže guverner. Načelnik okruga Majami-Dejd otvara rekordan broj skloništa i putem televizije poziva ljude da se odazovu na obavezujuće pozive za evakuaciju. Podočnjaci su mu ljubičasti.

Stanovnici Floride su napeti. Ljudi se prepiru na benzinskim pumpama zbog goriva kojeg je sve manje i negoduju zbog visokih cijena šperploče. Auto-put Interstejt 75, koji se pruža kao vena duž kičme Floride, zakrčen je porodicama koje pokušavaju da odu na sjever, da pobjegnu. Ni Interstejt 95 i Florida Turnpajk nisu mnogo bolji. Jedan čovjek se u Fort Loderdejlu okreće i vraća kući. “Radije ću oluju sačekati kod kuće nego u autu”, kaže.

uragan irma
Foto: CNN

Dolazak kiše u subotu skoro se osjeća kao olakšanje. Uragan Irma, čudovište kojeg je Majami čekao nedjelju dana, konačno je ovdje. Prvo se javlja se silovitim naletima koji traju nekoliko minuta, a zatim utihnu prije nego što počnu ponovo, svaki put trajući sve duže. Prošlo je četiri dana otkad je predsjednik proglasio javnu opasnost federelnog nivoa.

Međutim, onda se dogodi ono što uragani često rade: uhvati te na pogrešnoj nozi. Oluja mijenja kurs i zakreće se ulijevo. U subotu popodne, uragan Irma je pomeo sjevernu obalu Kube, prikupio snagu i nastavio duž zapadne obale Floride, kroz gradove Napulj i Sarasotu, idući dalje prema Tampi.

uragan irma
Foto: Kolektivni centar u Germejn areni, Estero, Florida/ AP/Jay Reeves

Niko nije spreman za ovo. Neke porodice na atlatskoj obali Floride, u Majamiju i Palm Biču, evakuisane su u Tampu. Izgleda da je grad poplavljen sa dva metra vode. “Ono što je prije dva dana izgledalo kao dobra ideja, više ne izgleda kao dobra ideja”, kaže Majk Brenan, stručnjak za uragane u Nacionalnoj upravi za okeane i atmosferu.

Do 7 časova uveče, i Nacionalni centar za uragane u Majamiju i kancelarije za hitne slučajeve okruga Majamija-Dejd su zabarikadirane. Niko ne smije da izađe napolje. Na TV-u, reporteri se trude da održe kapuljače na glavi. Viču u svoje mikrofone i tjeraju kišu iz očiju.

U nedjelju ujutru, nakon izlaska sunca, vjetar udara sirovom snagom. Čak i u zavjetrini, sve je teže hodati u pravoj liniji. Naleti dolaze iz svakog pravca, gurajući kišu bočno, nagore. Osjećate se kao da ulazite u auto praonicu. Metalno sivi oblaci rotiraju iznad, u velikim, sporim, obojenim lukovima preko neba.

U hotelu Aloft u Doralu, gosti hitaju iz svojih soba u predvorje, koje je obloženo staklom otpornim na uragan. Turista iz Argentine, koji je ostao ovdje nakon krstarenja po Karibima, snima Ajfonom video snimke dešavanja s druge strane stakla. Zaposleni iznose pecivo za doručak.

“Oprostio sam se od svega”,  novinaru govori čovjek koji sjedi u uglu. On je iz Boke Ratona. Imao je brod po imenu Xander. “Teško je”, kaže on, dok mu se oči pune suzama. “Boli.”

Sredinom popodneva vazduh počinje da zavija. Zvuk je dubok i režeći, kao roj turirajućih Harlija. Na pomoćnom ulazu u vatrogasni centar Majami-Dejd, čuvar se bori da pozdravom nadglasa kakofoniju kiše i vjetra. Napolju, sve što je nakon određene udaljenosti se pretvara u vrtoglavo, bijesno sivilo. Nema horizonta. Nema razlike između vode, neba i zemlje.

U jednom trenutku, neko je primijetio da krov propušta, ali niko ne govori novinarima, koji su tamo, na podu, proveli noć u vrećama za spavanje. “Odnesena je podloga sa krova”, kasnije kaže vatrogasac. Demonstrirao je to tako što je sastavio dlanove, pa ih polako rastavio.

U nedelju uveče, Irma se vraća sa zapada i, nekako, izbjegava da otpusti svu silinu svog bijesa na Tampu. Ili na Napulj. Izgleda previše dobro da bi bilo istinito, kao da smo se prevarili. Svi zadržavaju dah. Još ne znamo dovoljno. Niko nije čuo ništa od bilo koga u Florida Kizu, gdje je oluja došla na kopno i započela pustošenje prema sjeveru. “Oni koje čuješ da traže pomoć  nisu oni o kojima se moraš prvo brinuti”, upozorava šef vatrogasaca. “Oni čiji poziv na pomoć ne čujete su u stvarnoj nevolji”.

Ljudi u Majamiju počinju da izlaze napolje. Putevi su uništeni. Zaustavni znakovi leže na zemlji a  razbijene ulične svjetiljke klate se metar iznad zemlje. Automobili su upleteni u lišće palmi  i žive žice dalekovoda, koje se vijugaju na vjetru. Oboreno drveće je svuda. Neka su ogromna. Njihovo korijenje, blatnjavo, gusto i široko po dva metra, visi preko trotoara i ispred tržnih centara. Uništavaju krovove i vjetrobrane. Ljudi se naginju kroz prozore kako bi fotografisali, čudeći se šumi ogoljenih bilborda. Ostavši bez svojih reklamnih ploča, djeluju kao čudno, nezgrapni komadi skela. Beskućnik koji je očigledno preživio najgore, izlazi iz staklenog autobuskog stajališta. Neko pokušava da ga odvede u sklonište. Umjesto toga, on uzima vafl slatkiš.

U centru Majamija, na Brikel aveniji, ulice su pod vodom, na nekim mjestima dubokom metar i po. To je posljedica kombinacije olujnog udara, kiše i plime koja dolazi, kažu meteorolozi. Kažu stanovništvu da ne hodaju u njoj, ali za to je prekasno. Dvije mlade žene, obje bose, do koljena su u vodi. Poziraju za selfi, prolaze prstima kroz kosu, popravljaju grudnjake. Jedna se penje na hidrant, žuto ostrvce u jezeru poplave, i izbacuje zadnjicu. Njena prijateljica snima sliku Ajfonom.

Komadi razbijenog stakla veličine oraha pokrivaju trotoar ispred stambene zgrade. Žena koja tamo živi kaže da je popodne pukao balkon na 43. spratu. Zvučalo je otprilike ovako, kaže ona, a onda zareža. Trenutak kasnije, prolomio se zaglušujući zvuk – najglasnija petarda koju ste ikada čuli –  komad metala od tri metra odlomio se sa nebodera, pao sa visine od preko pedeset metara razbio se u brojne komade oštrih poput noževa. Žena se žurno vratila unutra.

Do ponedjeljka uveče počinju javljanja. Majami je dobro. Napulj je dobro . Kejp Koral je dobro, Sarasota je dobro. Tampa je dobro. Izgleda da je Florida uglavnom dobro.

To ne znači da nema razaranja. Sedamnaest miliona ljudi nema struje, desetine hiljada ljudi su još uvijek u skloništima, a broj žrtava raste. Porodica je nastradala u svom domu nakon što je pokrenula generator. Ljudi su poginuli u saobraćajnoj nesreći. Čovjek je stradao pokušavajući da očisti krov. Počinju da se prijavljuju ljudske žrtve: najmanje 25 ljudi širom jugoistoka je umrlo zbog Irme, popravka puteva, zgrada i mostovaće koštati 20 milijardi dolara. U Florida Kizu, CNN-ov Anderson Cuper stoji ispred uništene kuće, intervjuiše komšije, oči su ih uplakane.

Do srijede, sve se pogoršava. Prijavljena je smrt osam starijih ljudi iz staračkog doma u okrugu Brauard koji je ostao bez struje, a time i klima uređaja. Priča zaokuplja pažnju ljudi, čini ih bolesnim. Kako se to moglo dogoditi? Guverner obećava da će to istražiti do kraja.

Ali ipak, ljudi kažu: ovo je loše, ali nije ni izbliza toliko loše koliko je moglo biti. Uprkos svemu, imali smo sreće. Moglo je biti gore. Fraza postaje mantra, izvinjenje, izgovor, molitva. Ljudi ukazuju na karipska ostrva, gdje je broj žrtava od Irme veći od 65, dok su cijeli gradovi na Angili, Djevičanskim ostrvima i Terks i Kejkosu , iz aviona izgledaju poput kutija prosutih šibica.

Eksperti za uragane kažu da su se na Floridi desile dvije stvari. Država je imala sreće kada je Irma otišla na zapad, a uragan nije imao zadnju polovinu. Gradovi koje je zahvatila Irmina zapadna strana bili su pošteđeni njene opake desnice.

Veliki broj, od 30.000 pripadnika državnih i federalnih službi za hitne slučajeve koji su pozvani na Floridu da pomognu u oporavku nakon oluje počinju da traže stvari koje trebaju da se urade. Specijalisti za pretraživanje i spasavanje se šalju na Djevičanska ostrva i u Portoriko. Šef vatrogasne i spasilačke službe oblasti Majami-Dejd, Dejv Dauni, ide kući da vidi svoju porodicu.

Ljudi iz Majami Biča su već napravili automobilsku kolonu, čekajući da im bude dozvoljeno da odu kući. Kada konačno stignu tamo, vidjeće da je mjesto uništeno. Prodavnice i restorani, automobili, dnevne sobe i čamci su razbijeni i rasuti svuda uokolo. Natopljeni i uništeni. Ali, čak i ovdje svi kažu isto. Moglo je biti gore. Vrata automobila su otvorena i čuje se muzika. Nečiji auto-radio je vrlo glasan.

IZVOR: Time