Pank još uvijek (ni)je mrtav?!

Pokušaj definisanja bilo kog muzičkog žanra gotovo je nemoguć poduhvat. Svesti bilo koji žanr na puku listu osobina svakako je i limitirajuće. Ipak, kada se o žanrovima govori u opštem smislu, gotovo da se za svaki mogu izdvojiti pojedine karakteristike koje su zaštitni znak tog žanra.

Ako vam spomenemo čiroki frizuru jarkih boja, pocijepanu odjeću uhvaćenu zihernadlama i upečatljivi nakit i šminku, sve su šanse da će vam na um pasti pank.

Foto: Prepoznatljiva čiroki frizura / Pixabay

Ovaj žanr prije svega se vezuje za istoimeni pravac rok muzike. Međutim, pank kao pokret našao je sebi mjesto i u drugim umjetnostima poput književnosti, filma, likovnih umjetnosti i drugih.

Osim umjetnosti, žanr odlikuje i društvena angažovanost, te svojevrsna pank ideologija koja se bazira na ideji protivljenja svakom ranije definisanom i nametnutom centru moći. Pank je u biti bunt, duh pobune i jedinstvenosti, čvrsto protivljenje svemu što bi se moglo definisati kao mejnstrim.

Ironijom sudbine, korijeni panka i pank ideologije blisko su povezani sa nastankom popularne kulture, koja je na početku bila sve, samo ne popularna.

Kada je i gdje nastao pank?

Ova tema predmet je mnogih rasprava i konačna odluka o tome odakle potiče pank čini se nemogućom. Dok neki kritičari korijene ove supkulture smiještaju u Njujork ranih sedamdesetih, drugi pak tvrde da su počeci panka neupitno vezani za Veliku Britaniju.

Ovakve suprotstavljene strane obe imaju svoje logično objašnjenje. Naime, američka struja prati tragove panka sve do garažnog roka šezdesetih – muzičkog žanra kojeg kritika često naziva protopankom.

Foto: MC5, jedan od najuticajnijih protopank bendova

Sam termin pank kao ime potpuno novog žanra i nastaje u Njujorku negde između 1974. i 1976. godine. Međutim, otprilike u isto vrijeme, pank pokret niče i u Londonu, a ubrzo zatim i u Los Anđelesu, čime se postavlja okosnica za dalji razvoj.

Do 1979, će se ipak uspostaviti i određene razlike, pa kritika često voli da kaže kako je osnovna odlika američkog panka njegova umjetnička svrha, dok je njegovom pandanu iz Britanije glavna odlika društvena osvešćenost i angažovanost.

Upavo zbog ovih razlika kritika naginje ka tome da nastanak panka kao pravca pripiše Britaniji, jer se o panku kao žanru gotovo ne može govoriti, a da se u obzir ne uzme njegova društvena angažovanost.

Rađanje supkulture

Popularna kultura, u svojoj biti i originalnom značenju, nije predstavljala ono na šta danas mislimo kad upotrebimo izraz pop kultura. Rani počeci popularne kulture sugerišu da je ona nastala kao supkultura koja je onima koje je okupljala nudila način da iskažu svoje neslaganje sa onim što je društveno i kulturno bilo opšte prihvaćeno.

Vremenom, popularna kultura dijelom se stapa sa mejnstrimom i dobija konotaciju kakvu javnost obično danas pripisuje pop kulturi. Mejstrim kao takav se, čini se, oduvek hranio onim što je od njega suprotno, te je tako, da bi opstao, iznova uključivao elemente raznih supkultura u svoju ponudu iz dva najbitnija razloga. Prvi – da se dopadne širem delu publike, i drugi – da animira dio publike koji je već njegov dio tako što će se stalno mijenjati i samim tim biti konstantno primamljiv i interesantan.

Pank estetika

Popularna kultura rađa se najprije iz radničke klase nezadovoljnih građana koja bira da se otvoreno suprotstavi svemu što je konformističko i autoritativno. Takva jedna potreba da se iskaže protivljenje i bunt najprije se ogledala u načinu oblačenja. Otud su i farmerice, i džins generalno, postali gotovo zaštitni znak ovog pravca u nastanku.

Džins je, prije nego što je postao globalni fenomen i u jednom trenutku čak stvar prestiža, bio namijenjen radničkoj klasi. Ovaj materijal podsjećao je i radničku klasu i više klase na porijeklo onih koji ih nose – niži stalež za koje se jeftina odeća proizvodi u velikim, identičnim serijama.

U jednom momentu istorije, džins preplavljuje čitav jedan dio stanovništva, naročito gradskih mangupa, koji uspostavljaju farmerice kao trend.

Onog momenta kada džins postaje fenomen širokih masa, rađa se i potreba izvornih pripadnika supkulture da se trendu usprotive. Upravo u ovakvom jednom istorijskim trenutku i nastaje pank estetika. Pripadnici supkulture kreću da nose pocijepane farmerice, polu-uništen i izblijedjeli džins na koji će kasnije krenuti da kače i ušivaju raznorazne detalje.

Foto: Pank estetika/id.vice

Pank se, među bitnijim odlikama, može pohvaliti i principom „Uradi sam“, što se u estetici jasno ogleda. Ovakav princip je, čini se, utemeljen u potrebi da se bude drugačiji i u toj svojoj posebnosti agresivan kako bi se širokom auditorijumu, narodski rečeno, gurnuo prst u oko.

Ovakav pristup možda se najjasnije ogleda u pank modi – pripadnici žanra često nose upadljive frizure i šminku, majice sa nerijetko uvredljivim porukama, različit nakit koji uključuje puno nitni i bodlji, kao i Dr. Martens čizme i mnoštvo tetovaža.

Kako je ovom žanru svojstvena parodija, njegova će estetika često parodirati samu sebe, pa se danas u pank estetiku ubrajaju i neke estetske odlike drugih pravaca. Najupečatljiviji je uticaj regea, ali je zanimljivo da se i sportski stil uveliko našao svoje mesto pod kišobranom panka, iako su ovi pravci isprva bili suprotstavljeni.

Pank ideologija

U svojoj biti, pank se može nazvati pokretom mladalačke pobune, premda pankerska publika nije ograničena ovakvim definicijama. Ono što ih spaja možda nisu godine, ali jesu generalna načela.

Pank je od svog nastanka predstavljao svojevrsni vapaj za jednakošću. Iako su se pripadnici ove supkulture trudili da se razlikuju, poruka njihove agresivne pojave oduvijek je bila jasna – ja sam jednako dobar kao i ti. Otud ne čudi da, iako se ovaj žanr pripisuje dominantnoj bijeloj publici, on u sebi sadrži poruku protiv rasizma, ali i svih ostalih vidova diskriminacije.

Premda nije jasno definisao za šta se zalaže kao neki drugi pokreti (uzmimo hipi pokret kao primjer), pank je oduvijek nosio u sebi određene stavove. Takvi stavovi uključuju kontru, odnosno negiranje dominantnog, svijest o klasnoj politici i podeli, i duboku vjeru u spontanost i oslanjanje na svoje vještine.

U političkom smislu, nije rijetka pojava da se panku pripiše jako prisustvo ljevičarske ideologije (obje društvene politike u centar svojih vjerovanja stavljaju zajednicu i društvenu svojinu). No, tu se priča ne zaustavlja, jer u isto vrijeme postoji i vjerovanje da se pank i njegova ubjeđenja temelje na principu anarhije, a sve to zbog zapaženog prisustva nasilja i u jednoj i u drugoj ideologiji.

Ono što se danas može reći jeste da se čini da pank pokriva sve moguće ideologije. Kako je pravac rastao i poprimao različite oblike i podžanrove, može se reći da danas postoji verzija panka za svako ubjeđenje. Ipak, svaki od tih podžanrova nosi osnovnu nit bunta i antiestablišmenta koji ih sve povezuje pod okriljem panka.

Pank u drugim umjetnostima

Osim muzike, pank je prisutan i u drugim vidovima umjetnosti i medija. Tako je pank ujedno i pravac vizuelnih umjetnosti, plesa, književnosti, ali i filma, te novinarstva.

Što se vizuelnih umjetnosti tiče, pank se ovde kao stil sreće prije svega usko vezano za muziku. Crteži i ilustracije koji nastaju pod uticajem pank estetike najprije se sreću na koricama albuma, majicama, posterima i plakatima, te ulaznicama i flajerima.

Kako pank estetika i nalaže, ovaj se vid umjetnosti oslanja na šok i agresivnost u nastupu prema publici. U suštini je ovakva umjetnost vrsni kolaž različitih uticaja koje spaja napadnost u pristupu. Kolorit takvih ilustracija može varirati od crno-bijelog (često uz prisustvo jarko crvenih detalja), pa sve do najživopisnijeg i šarenog.

Što se tiče književnosti, pank se u njoj ostvario i u poeziji i u prozi. Kako je pravac nastajao uporedo sa jačanjem postmodernizma, ne čudi da ova dva pravca imaju mnogo toga zajedničkog. I postmodernizam i pank ispituju dominantno, preispituju nametnute stereotipe i standarde, ali i propagiraju jednakost u vrednovanju različitih tačaka gledišta sa kojih se priča pripovijeda.

Od istaknutijih pank pjesnika moraju se spomenuti članovi grupe The Medway Poets, ali i drugi individualni pjesnici poput Regana Bučera, Džona Kupera Klarka, Džima Kerola i nezaobilazne Peti Smit.

Kada govorimo o prozi, neophodno je pomenuti dva žanra koja su nastala pod ogromnim uticajem pank ideologije i estetike – sajber-pank (cyberpunk) i stim-pank (steampunk). Premda su najprije tretirani kao dio niže književnosti, danas su ravnopravni i poštovani književni žanrovi koji se čak i izučavaju u mnogim akademskim krugovima.

Da li je pank stvarno mrtav?

Uvriježeno je mišljenje među jednim dijelom kritike kako je pank kao žanr doživio svoj vrhunac, a odmah nakon toga i nestajanje. U ovakvom kontekstu najčešće se pominje 1979. godina kao zvanični kraj panka. Međutim, da li je to tako?

Čini se da se veliki dio ovog žanra prenebregava ovakvim jasnim vremenskim definicijama.

Uticajni bendovi poput benda Oi! koji su umnogome doprinijeli da pank bude to što jeste tvime padaju u zaborav što se kritike tiče.

Isto tako, i pank scena koja danas postoji time gubi na značaju. A ona postoji, i to u raznim oblicima. Razni podžanrovi panka uveliko stvaraju i scenu i umjetnike, a neki od njih su dub-pank, anarho-pank, strit-pank (odnosno ulični pank), kao i masovni hit devedesetih – grandž.

Može se reći da pank, kao i svaki drugi pravac koji ima aktivne sljedbenike, nije i ne može biti mrtav. Ova se tvrdnja može opravdati time da za pripadnike ove supkulture pank nije samo vrsta muzike, puki stil oblačenja i umjetnosti, odnosno tek još jedan književni žanr.

Pank je stav, životna filozofija i način života. Pank je ideja, a ideje su, znamo to, neuništive.

IZVOR: Kultiviši se

Save