Pravi razlog zašto Mark Volberg zarađuje 42 miliona dolara više od bilo koje žene u Holivudu

Zašto bi nas brinulo to što u Holivudu žene glumci zarađuju manje nego muškarci? Najnovija lista plata filmskih zvijezda, koju je izradio časopis Forbes, ukazuje na to da holivudski muškarci značajno premašuju zaradu u odnosu na žene iz iste branše. Najplaćenija žena – Ema Stoun – javlja se tek na broju 15, zarađujući 42 miliona dolara manje u odnosu na najplaćenijeg muškarca, Marka Volberga.

Mark Volberg
Foto: Mark Volberg / yesofcorsa.com/

Lako je ostati zapanjen ili zgađen basnoslovnim sumama na Forbesovoj listi i prosto kliknuti na drugu priču o holivudskim zvijezdama, ne shvatajući implikacije prikazanog dispariteta plata. “Muškarci zarađuju više nego žene” već decenijama je poznata priča u industrijskim zemljama.

Međutim, Forbesova lista je značajna zato što je jedan od glavnih razloga za globalni jaz u platama profesionalna segregacija: žene i muškarci su i dalje uglavnom koncentrisani na različitim poslovima ili na različitim nivoima istog posla. Na primjer, zvanične statistike Ujedinjenog Kraljevstva pokazuju da su žene skoncentrisane na manji, niži platni opseg poslova od muškaraca, posebno pet “Cs” – njega, ugostiteljstvo, prodajno osoblje, čišćenje i administracija (caring, catering, cashiering, cleaning and clerical work).

Međutim, profesionalna gluma je jedan od rijetkih poslova kojeg su stotinama godina radili i muškarci i žene, a oduvijek je bilo uobičajeno da i dođu do najvišeg nivoa. Gluma zahtijeva vježbanje istih vještina na istim radnim mjestima i za muškarce i žene. Ipak, većina žena glumaca u 21. vijeku i dalje zarađuje manje nego njihove muške kolege.

Istraživanje provedeno u proteklih 15 godina pokazuje da u SAD-u i Evropi postoji nekoliko razloga za ove razlike u platama. U Velikoj Britaniji, gde je omjer muškaraca i žena u glumi oko 50:50, glavni razlog je to što ima manje uloga za žene uopšte, a posebno manje vodećih uloga, tako da se uvijek više žena takmiči za posao u bilo kom trenutku.

Agenti glumaca znaju za ovo. I poslodavci to znaju. Stoga, ženi je teško odbiti ponudu na osnovu toga što je plata niža nego za sličnu mušku ulogu. Neko drugi će dobiti posao i ona će izgubiti vremenski prozor da radi, a on je generalno manji i traje manje vremena nego kod muškaraca.
Borba protiv stereotipa

Drugo pitanje je dodjela uloga. Svi glumci rade u okviru istih kriterijuma zapošljavanja u pogledu starosti i izgleda za likove koje igraju, ali su ti kriteriji uže definisani za žene. Na primjer, ženski glumci prestaju da dobijaju uloge seksualno atraktivnih likova u mnogo ranijem dobu nego muški glumci. Talent i vještina su važni za umjetničke direktore i producente, ali je i izgled. Odgovarajući izgled je potreban da bi nama, publici, adekvatno prenio poruku. Komentar jednog režisera tokom jedne audicije sumirao je sve u jednu rečenicu: “Da li može proći kao majčinska figura?”
Dodjela uloga takođe uključuje i odsustvo značenja. Kada se biraju nosioci manjih uloga, kao što je upravnik banke ili advokat, ono što se traži su tijela koja ne potiču publiku da razmišlja dalje od “to je menadžer banke”. Poslodavci žele neutralne simbole koji, prema riječima jednog televizijskog producenta, “ne prekidaju narativ”. Kada ove male uloge igraju žene, postoji veća zabrinutost da će publika biti opstruirana i početi da razmišlja: “Da li ima djecu? Kako ona to uspijeva? “. Ovo odražava probleme s kojima se žene inače susreću u poslu. Muškarci su nevidljivi na pozitivan način, jer su oni naprosto postojeća norma u društvu.

Ovo nam izgleda poznato naprosto jer su glumci plaćeni da predstavljaju nas same. A to vidimo na dva načina. Prvo u neposrednom smislu, glumeći svakodnevne uloge na sceni i ekranu kao inženjeri i medicinske sestre, direktori kompanija, roditelji. Drugo, kao indirektan odraz načina na koji je posao nezvanično nejednako podijeljen za muškarce i žene u širem društvu. Dakle, ženski rad je uglavnom koncentrisan u ranijim periodima glumačke karijere, nakon čega se njihove mogućnosti smanjuju – kao i u mnogim dijelovima šireg tržišta rada.

Način na koji društvo vidi ljude ima ekonomske implikacije. Mapa puta za ravnopravnost žena i muškaraca EU naglašava “eliminisanje rodnih stereotipa” kao prioritetnu oblast za uklanjanje rodne nejednakosti. Rodni stereotipi se vide kao centralna tačka u istrajnosti nejednakosti u zapošljavanju i visini plate. Istraživanje takođe pokazuje da su žene radnici više pogođene grupom negativnih percepcija starenja kada su u pitanju stope zaposlenosti i plate. Glumci takođe prate ove šablone, a takođe dijele korist ili gubitak zbog ovih istih stereotipa.

Holivudske zvijezde i njihove zarade izgledaju veoma daleko od stvarnog života. Ali, ako se izvođači isplaćuju da nas predstavljaju, njihov tretman u glumačkoj industriji daje interesantan uvid u poziciju žena i muškaraca i mnogo šire. Uticaj roda i (rodnog) starosnog doba na njihovo zapošljavanje ne odražava ravnopravno društvo. Pogled iza svjetlucave zavjese Forbesove liste čini to izuzetno jasnim.

IZVOR: The Conversation