Princeza Dajana: Kako je njena smrt promijenila kraljicu Elizabetu II i kraljevsku porodicu

Nedjelju dana nakon što je princeza Dajana umrla u septembru 1997. godine, Meri Frensis, tadašnja pomoćnica kraljice Elizabete II, vratila se u Bakingemsku palatu po prvi put nakon pariskog sudara koji je ubio princezu i Britaniju zavio u crno. “Sjećam se da su mi djelovali nestvarno ogromne količine cvijeća, ogroman broj ljudi i skoro totalna tišina”, kaže ona za časopis Newsweek.

Princeza Dajana
Foto: Cvijeće ispred Bakingemske palate/Liba Taylor/CORBIS

Ako je izliv emocija javnosti prema bivšoj supruzi Princa od Velsa bio alarmantan pozadinskom članu osoblja  u kraljevskom domaćinstvu, teško je zamisliti kako su se osjećali oni u centru priče: britanska vladarka i njen suprug Princ Filip; bivši suprug Dajane i vjerovatno sljedeći kralj, princ Čarls; njegovi i Dajanini sinovi, prinčevi Vilijem i Hari. U danima nakon smrti, porodica je bila nemilosrdno razvlačena u medijima jer su u početku privatno provodili žalost u Balmoralu, njihovoj škotskoj rezidenciji, umjesto da provedu javnu žalost u Londonu.

“Ovo je bila prvenstveno porodica koju je pogodila lična tragedija, posebno za unuke (kraljičine), i takva je bila prva reakcija”, kaže Frensis. “Ali, mislim da je porodica bila donekle spora, možda, u uviđanju potrebe da napravi iskorak u svom javnom predstavljanju i  pokaže liderstvo u zemlji koja je u žalosti zbog smrti princeze”.

Danas se britanska kraljevska porodica posmatra širom svijeta kao odličan primjer održavanja tradicionalne institucije relevantnom – uz pomoć komunikacije i pametnog brendiranja. Ali, u toj nedjelji prije 20 godina bilo je moguće zamisliti drugačiju budućnost. Pet godina ranije, u govoru krajem 1992. godine, kraljica se vratila na ono što je nazvala “annus horribilis” (užasna godina), koju su obilježili požar u Vindzorskom zamku (što je eksplicitno spomenula), i početak razdvajanja Dajane i njenog sina (što je ostavila publici da sama zaključi). U godinama koje su uslijedile svjedočili smo beskrajnoj medijskoj pažnji, dok su se tabloidi takmičili ko će objaviti više sočnijih detalja o princu i princezi  od Velsa i njihovim odvojenim životima i vezama. Zatim, 1997. godine, Dajanina smrt je dolila ulje na vatru kada su u pitanju mediji.

Princeza Dajana
Foto: Getty / Tom Wargacki

“Za prethodnih nekoliko godina, više od pet godina, (kraljevska porodica) je, u osnovi, držala svoje glave u pijesku”, kaže Džordž  Pasko-Votson, stariji partner u PR-a i lobističkoj firmi Portland Communications, koji je u to vrijeme radilo za britanski najglasniji i najuticajniji tabloid, The Sun. “Princeza Dajana je do tada već živjela odvojeno od princa Čarlsa”, kaže Frensis, “i na neki način postavila svojevrsnu protivtežu, radeći stvari na mnogo manje formalan i konkretniji način, barem kako je to vidjela javnost.” Pre 1997. godine, “postojalo je viđenje u Bakingemskoj palati da je kraljevska porodica smatrana za pomalo udaljenu, pomalo van toka savremenog života, i da su potrebne promjene.” Ali, Frensis kaže: ” Dajanina smrt je bila katalizator koji je pokazao da ta percepcija nije bila samo teoretske prirode “.

Kada su došle promjene, bile su postupne, taktičke i često nevidljive za autsajdere. Nije bilo revolucije u srcu dvora. Ali, pažljiv posmatrač bi mogao primijetio lagane promjene u instituciji staroj gotovo hiljadu godina. Jedan od opipljivijih pokazatelja je bilo stvaranje nove uloge na dvoru, sekretara za komunikacije, koju je od, 1998. godine, dvije godine imao PR profesionalac prethodno zaposlen u energetskoj kompaniji Centrica, Sajmon Luis. “Ideja je bila da dvor dobije stručnjaka za strateške komunikacije, koji se nije samo fokusirao na svakodnevnu aktivnost kancelarije za štampu, već i na širi pogled i reputaciju”, objašnjava Luis za Newsweek.

U svojoj novoj ulozi, Luis je pokrenuo popravku odnosa sa oštrim i tada svemoćnim štampanim medijima Ujedinjenog Kraljevstva, izgradnjom odnosa sa urednicima i dopisnicima koji su pokrivali kraljevsku porodicu. “Period neposredno nakon smrti princeze od Velsa bio je jedno prilično izazovno vrijeme”, kaže Luis. “Postojalo je mišljenje da je u medijima postojao tabor princeze od Velsa i tabor princa od Velsa, a da su se ljudi svrstavali na jednu ili drugu stranu.” On se posvetio uspostavljanju dobrih komunikacijskih kanala, kao što su bili Pirs Morgan, tada u svojim pred televizijskim danima u ulozi mladog urednika Daily Mirror-a ili urednik časopisa The Sun Dejvid Jeland.

Ali pored upravljanja medijima, Luisova uloga je obuhvatala održanje krhke ravnoteže: očuvanje vela misterije i čuđenja koje je od centralne važnosti za privlačnost monarhije, istovremeno otvarajući ovu instituciju njenim podanicima. Luis je pomogao da se pokrene prva kraljevska web stranica i organizuje javno emitovanje ceremonije dodjele viteških i drugih počasti. Jedan od prvih ovako sprovedenih događaja bilo je proglašenje pjevača Eltona Džona vitezom. “Mislio sam da je to bio dobra prilika da se baci malo više svjetla na instituciju, a da se ne ide mnogo dalje od onoga koliko je bilo potrebno”, kaže Luis.

Frensis takođe govori o postojanju unutrašnjeg otpora kada je riječ o otvaranju kraljevske porodice javnosti. “Postojala su shvatanja da ljudi  žele nešto malo neformalnije od svog šefa države”, kaže ona, “ali s druge strane, kraljica je bila svjesna toga da je najčešće sretala ljude koji su svoju kraljicu vidjeli prvi i vjerovatno jedini put u životu, i da su ti ljudi željeli da osjete da je to zaista posebna prilika. “

Dakle, na suptilne, ali važne načine, priroda posjeta koje su imali kraljica i princa Filip počela je da se mijenja. “Na jedan vrlo britanski način, nakon Dajanine smrti ništa vrlo eksplicitno nije rečeno o potrebi za promjenama između članova kraljevske porodice i njihovih savjetnika”, objašnjava Frensis, “ali svakako, moje iskustvo je bilo da imam prostora da pravim određene promjene kroz sugerisanje različitih vrsta angažovanja – pristajali su na stvari na koje ne bi ranije pristajali. “Na primjer, istraživanje koje je preduzeo dvor otkrilo je da su najistaknutiji članovi kraljevske porodice više preferirali posjete privatnim školama nego onim koje finansira država. To je počelo da se mijenja. Takođe, kada bi se dogodila posjeta školi, kraljica je sada mogla biti viđena kako “sjedi s djecom, više na njihovom nivou, umjesto da stoji i posmatra predstave iz daljine”.

Ne svi se slažu sa značajem Dajanine smrti ovim stvarima. Diki Arbiter, kraljevski komentator koji je ranije radio na različitim višim pozicijama u dvoru i bio jedan od dva sekretara za štampu na dužnosti kada je princeza umrla, kaže da je, dok je kraljevska porodica očigledno morala da prati prilike u društvu tokom svoje istorije, ” institucija se razvijala već 1.000 godina, stalno se prilagođavala vremenima i mijenjala, i zbog Dajanine smrti nije odjednom postala nešto sasvim drugačije od onog što je bila. “

Arbitera je posebno frustrirala težnja da se dovedu vanjski savjetnici za odnose s javnošću, kao što je Luis, što je video kao “automatsku reakciju ” na nepostojeći problem. “Vjerujem da smo Dajaninu sahranu organizovali apsolutno 101 posto kako treba”, kaže on, i govori o svojoj frustraciji, naročito sa spin doktorima tadašnje kancelarije premijera Tonija Blera, koji su pomagali u upravljanju odnosima s javnošću u periodu Dajanine smrti i sahrane. “Oni su bili dio Dauning Strita, novi klinci u igri, i mislili su da sve znaju”, kaže on.

Na prvom planskom sastanku za Dajaninu sahranu, prisjeća se Arbiter, postavljeno je pitanje da li bi Dajanin sanduk trebalo nositi  u pogrebnim kolima ili tradicionalnoj vojnoj kočiji (na kraju je izabrano ovo drugo). “Jedan od tih iz Dauning Strita rekao je:’ Ne možete je staviti u vojnu kočiju, to je previše militaristički’ “, kaže Arbiter, ” dok im nije bilo naglašeno da je princeza Dajana bila glavni zapovjednik Londonske regimente. Dakle, imala je vezu sa vojskom. “

Gledajući kraljevsku porodicu danas, stvari izgledaju drugačije. Prinčevi Hari i Vilijem, iako čvrsto kontrolišu  pristup medijima, imaju ljudski, emocionalni ton u javnim obraćanjima, za razliku od njihovih prethodnika; Hari je ranije ove godine javnosti  otvorio dušu o svojim ličnim bitkama kad je u pitanju mentalno zdravlje. Ceremonija otvaranja Olimpijskih igara 2012. godine često se navodi kao prelomni trenutak u ponašanju kraljevske porodice; kraljica se tada pojavila u skeču sa glumcem Danijelom Krejgom u ulozi Džemsa Bonda, pretvarajući se da na ceremoniju dolazi padobranskim skokom.

Za Arbitera, ove promjene su samo odraz svijeta koji se mijenja. “Mi smo osećajno društvo, danas smo društvo slavnih osoba”, kaže on. “Ako se vratite 40 godina unazad, tada nismo bili društvo slavnih, i nismo bili osjećajno društvo. Život se razvija. “

Ali za Frensis, sjeme savremenog imidža kraljevske porodice zasađeno je u nedjeljama i mjesecima nakon Dajanine smrti. “Kraljica je bila odgojena na vrlo formalan način i naučena je da je to jedini način na koji kraljica treba da se ponaša. Takođe, imajući u vidu njene godine moglo se očekivati da će tranzicija biti teška i da ne možete očekivati ​​da ona ode predaleko “. Međutim, turbulencija i promjene devedesetih godina ipak su ostavile trag: “Porodica nije mogla a da ne vidi  kako se Dajana ponašala”, kaže Frensis. “To je naprosto prešlo na njih.”

IZVOR: Newsweek