Skriveni znakovi pomoću kojih možete otkriti da li je fotografija lažna

Slika zaista vrijedi hiljadu riječi, ali šta ako je fotografija lažna? Postoje načini na koje možete prepoznati lažne – samo morate dovoljno pažljivo pogledati.
lažna slika fotografija
Foto: James O’Brien and Hany Farid

Pogledajte fotografiju iznad– u pitanju  je obična slika dva čovjeka koji stoje ispred zgrade, zar ne? Izgleda kao da jedan od njih predaje nešto drugom.

Sada pogledajte bliže. Na ovoj slici nije sve kao što izgleda.

Znakovi fabrikovanja možda ne upadaju u oči, ali za Henija Farida, slika je prepuna dokaza – jedna od refleksija u prozoru je nepravilna, a i sjenke nisu poravnate.

Ova fotografija je lažna. Jedan od ljudi uopšte nije bio prisutan.

Istraživanja sugerišu da bez obzira na to šta bi mogli da mislite o svojim sposobnostima da otkrijete prevaru, većina nas je prilično loša u tome. Farid, međutim, gleda na fotografije na različit način u odnosu na većinu ljudi. Kao vodeći stručnjak na polju digitalne forenzike i analize slika, on ispituje skoro neprimjetne znakove koji ukazuju na manipulaciju slikom.

Jedan trik kojeg je naučio tokom vremena je da provjeri tačke svjetlosti u ljudskim očima. “Ako na fotografiji imate dvojicu ljudi koji stoje jedan pored drugog, onda ćemo u očima vidjeti refleksiju izvora svjetlosti (poput Sunca ili blica fotoaparata)”, objašnjava on. “Lokacija, veličina i boja ovog refleksa govore nam o lokaciji, veličini i boji izvora svjetlosti. Ako ova svojstva izvora svjetlosti nisu konsistentna, onda može biti da je u pitanju kompozit. “

Još jedan način provjere je boja ušiju kod ljudi. “Ako je Sunce iza mene, moje uši će izgledati crveno s prednje strane jer ćete vidjeti krv”, kaže on. “Ako svjetlo dolazi s prednje strane, nećete vidjeti crvenu boju na uhu.”

Međutim, Farid ima na raspolaganju još nekoliko naučnih alata. Kao predavač računarskih nauka na koledžu Dartmut u Velikoj Britaniji, decenijama je proučavao načine na koje možete prepoznati fotografije nad kojima je izvršena manipulacija.
lažna slika fotografija

Neke druge vrste manipulacija je lakše prepoznati, kao što je ova naslovnica magazina Time koja je pronađena u američkim golf klubovima (Foto: Washington Post / Twitter)

Uzmite sjenku, na primjer. Ako povučete liniju od  ivice sjene na fotografiji do tačke na objektu koji baca sjenku, možete ga dalje pratiti kako biste otkrili odakle dolazi svjetlo na slici. Ako mapirate nekoliko tačaka u sjenci, linije bi trebalo da se presijecaju.
Ako je slikom manipulisano, sjenke nekih objekata na slici možda neće odgovarati izvorima svjetlosti na ostatku slike, kaže Farid. Pokazao je da je ovim metodom moguće identifikovati slike koje su imale predmete ili ljude dodate nakon što su snimljene.

Slično tome, refleksije poput onih na slici na početku ovog članka takođe su znak. Opet, prateći liniju od osobe ili objekta koji stvara refleksiju i njihovu sliku ogledala, svi oni treba da se spajaju u jednoj tački negdje iza reflektujuće površine. Ako to nije slučaj, onda je nešto učinjeno.

lažna slika fotografija
Foto: James O’Brien and Hany Farid

U današnjem svijetu, lažne slike imaju uticaja u svim oblastima- od politike do medicine.

“Nema političkih izbora na kojima ne vidite lažne fotografije u jednom ili drugom obliku”, kaže Farid. “Slikama će biti manipulisano kako bi kandidat izgledao bolje. One mogu prikazivati razne grupe ljudi kako bi se dodala raznolikost, tako da kandidat ne izgleda kao rasista, ili možemo koristiti kompozitne elemente kako bismo protivnike pokazali u negativnom svjetlu. “

Na primjer, kada je tokom američkih predsjedničkih izbora 2004. godine bila “otkrivena” slika na kojoj se kandidat i vijetnamski ratni veteran Džon Keri nalazi pored Džejn Fonda na antiratnom skupu 1970. godine, najmanje jedan istaknuti časopis je objavio sliku koja se dalje širila preko interneta. Kasnije se ispostavilo da je u pitanju kompozit napravljen od dvije različite slike.

lažna slika fotografija
Foto: Lažna fotografija Džona Kerija i Džejn Fonda/ Fourandsix.com

Lažne slike očigledno nisu novi fenomen, a BBC je ranije izvještavao o njhovoj sveprisutnosti. Na primjer, 2012. godine ova kuća je objavila vodič za lažne slike uragana Sendi koje su tada kružile. Možda ste videli dramatične, ali lažne, slike velikih olujnih oblaka koji se uvijaju nad Kipom slobode. Autor BBC Future Rouz Evelet je takođe izvještavala o tome kako lažne slike utiču na uspomene.

lažna slika fotografija
Foto: Lažna slika koja prikazuje uragan Sendi u Njujorku 2012/BBC

U stvari, manipulisane slike su korišćene još od ranih dana fotografije. Čak i čuveni portret američkog predsjednika Abrahama Linkolna  se smatra kompozitom, u kom je  glava predsjednika dodata na tijelo drugog političara (pogledajte dolje). Mogućnosti koje pružaju digitalni fotoaparati i softveri za uređivanje fotografija su učinile problem još problematičnijim nego ikad.

lažna slika fotografija
Foto: Library of Congress

Čak ni vlade nisu iznad objavljivanja manipulisanih slika – poznat je slučaj kada je Iran objavio sliku testiranja rakete iz 2008. godine, kada je jedna od raketa, koja se  vjerovatno zbog greške nije ispalila, uz pomoć kreativne copy/paste akcije ipak našla u vazduhu (vidi dolje). Kada se fotografije sa mjesta poput Sjeverne Koreje, Iraka i Sirije koriste da pomognu vladama u donošenju ključnih bezbjednosnih odluka, njihova vjerodostojnost mora biti verifikovana kad god je to moguće, upozorava Farid.

lažna slika fotografija
Foto: Fourandsix.com

Agencija za unapređenje naprednih istraživačkih projekata (Darpa), koja razvija tehnologiju za američku vojsku, pokušava napraviti alat koji će automatski otkriti manipulaciju slika i video zapisa i procijeniti njihov integritet. Farid radi kao istraživač u jednoj od Darpa timova zajedno s Kevinom Konerom, koji je zajedno sa Faridom 2011. godine pokrenuo kompaniju za analizu slike Fourandsix. Licencirali su svoj alat Izitru koji proučava način na koji se datoteka spakuje i pomaže da se utvrdi da li je slika došla direktno iz fotoaparata, do agencije.

“Izazov je što ova tehnologija nije u fazi u kojoj možete da učitate bilo koju slučajnu sliku i dobijete nedvosmisleni odgovor”, kaže Koner, koji je radio u kompaniji Adobe 16 godina i većinu vremena proveo u radu na Photoshopu. “Možda nije moguće stvarno doći do te tačke, ali to je u suštini ono što Darpa pokušava da uradi.”

Sami po sami, ljudi su izuzetno loši u identifikovanju nepouzdanih slika. Nedavna studija sa Univerziteta Stenford pokazala je, na primjer, da studenti u srednjoj škoi i koledžu imaju poteškoće da utvrde da li su stvari koje čitaju na internetu vjerodostojne. U jednoj vježbi studentima je prikazana fotografija onoga što je navodno “nuklearno cvijeće iz Fukušime “, slično kao na donjoj slici, postavljena na veb stranicu bez akreditiva. Od 170 učenika srednjih škola koji su vidjeli sliku, manje od 20% uspješno je ispitalo izvor fotografije.

Čak i ako smo skeptični u pogledu izvora slike, još uvijek smo veoma loše uviđamo nelogičnosti. U jednoj studiji koja je sprovedena na Federalnom univerzitetu u Rio Grande do Sul u Brazilu, na primjer, učesnicima je predstavljen niz fotografija sa pitanjem da li je njima manipulisano. Dok neke od njih nisu mijenjane na bilo koji način, više od polovine su bile upletene (što znači da su bile komponovane od više fotografija), sa izbrisanim područjima ili su sadržavale oblasti koje su kopirane i zalijepljene sa iste slike. Učesnici su uspjeli da otkriju falsifikat u samo oko 47% slučajeva.

Viktor Šetinger, doktorski kandidat koji je radio na studiji, kaže da ga prijatelji i kolege redovno pitaju o legitimitetu fotografija. “Istraživanje me je naučilo da ne mogu reći šta je falsifikat samo vizuelno pregledajući fotografiju “, kaže on. “Mnogo toga se može desiti sa slikom što može ostaviti trag i stvoriti nešto vrlo vizuelno upečatljivo. Na primer, možda je slika prezasićena bojama, možda je bio čudan odbljesak, možda prašina na objektivu. Ljudi će sumnjati da je lažna, ali ne smijete pretpostaviti da je to slučaj.”

Ako ste zainteresirani za svoju mogućnost da uočite razliku između stvarnih slika i onih koje su rađene u Photoshopu, Adobe je napravio mali onlajn kviz. Kad sam ga uradio, bio sam u pravu u 15 od 25 puta, ili oko 60% slučajeva.

 

“Često, ljudi misle da su stvarne slike lažne i da su stvari koje su lažne stvarne”, kaže Farid. “I njihovo uvjerenje je vrlo visoko. Dakle, ljudi i ne znaju i samouvjereni su, što je najgora kombinacija. “

Rješenje je da se okrenete računarima kako bi se otkrile nedosljednosti koje mogu promaći ljudima. Fotografska forenzika koristi tehnologiju i algoritme za identifikaciju lažnih fotografija, od kojih mnoge ispituju da li se slike uklapaju u zakone fizike. Iako možda nikad neće biti moguće autentifikovati fotografiju sa 100% pouzdanosti, stručnjaci za forenziku mogu testirati fotografije koristeći više tehnika.

Pogledajmo čuvenu fotografiju koja je već decenijama intrigira teoretičare zavjere.

lažna slika fotografija
Foto. Fotografija Li Harvija Osvaldaza koju teoretičari zavjere tvrde da je lažna/ Warren Commission/Wikipedia Commons

Na slici iznad se nalazi Li Harvi Osvald, bivši američki marinac koji je 1963. godine ubio američkog predsjednika Džona F. Kenedija. Prema vlastima, fotografija je snimljena u Osvaldovom dvorištu i poslata je njegovom prijatelju u aprilu 1963. godine. Istražitelji su je koristili kao dokaz Osvaldove krivice nakon upoređivanja oznaka koje se nalaze na pušci sa onom pronađenom u teksaškoj školskoj biblioteci u Dalasu nakon atentata. Pitanja koja se tiču ​​autentičnosti fotografije podstakla su teoriju zavjere koja kaže da je Osvaldu ubistvo smjestila vlada ili druge kriminalističke grupe, naročito zato što je Osvald negirao da je fotografija stvarna, te da ga je ubio napadač prije nego što je mogao izaći pred sud.

Teoretičari zavjere ukazali su na nekoliko stvari na slici kao na “dokaz” o manipulaciji – sjenke, posebno one na Osvaldovom licu, izgledaju kao da potiču iz drugog izvora svjetlosti u odnosu na sjenke koje padaju na druge predmete na fotografiji. Osvaldova brada izgleda šire nego na njegovoj slici iz policije, a njegov stav navodno izgleda neobično s obzirom na težinu puške, dok drugi osporavaju dužinu puške na slici.

Farid i njegove kolege prostudirali su fotografiju u nizu radova objavljenih 2009., 2010. i 2015. godine. U svojim analizama, istraživači su sagradili 3D modele mjesta i Osvalda na osnovu njegove slike iz policijskog dosijea, njegove poznate visine i težine i težine puške. Otkrili su da su sjenke na sceni u skladu sa jednim svjetlosnim izvorom, dok sjenke na licu čine bradu širom nego na policijskoj slici.

Takođe su utvrdili da je njegov stav bio moguć s obzirom na centar mase i način na koji je nosio pušku i procijenili da je dužina puške na fotografiji, korigovana za perspektivu, 40.186 inča (101.2 cm), što je manje od inča (2.53 cm) kraće od dužine koju je objavio proizvođač. Sve u svemu, istraživači nisu mogli pronaći nikakve dokaze o manipulisanju nad fotografijom.

lažna slika fotografija
Foto: Heni Farid i njegov tim su dokazali da je ovtografija Osvalda bila potpuno moguća te da je prava/ Hany Farid

“Dakle, ovo je dobar primjer neuspjeha našeg vizuelnog sistema da pravilno rasuđuje”, kaže Farid. “Ne možete nikoga kriviti, jer na prvi pogled neki aspekti fotografije izgledaju čudno. Ovo je zanimljiv primjer u kome forenzičke nauke mogu pokazati da stvari na koje ljudi ukazuju nisu u stvari neusklađene sa stvarnošću – sve su savršeno vjerodostojne i fizički moguće. “

Druge metode autentifikacije nemaju nikakve veze sa sadržajem slike, već sa načinom na koji je  njenu datoteku sa podacima upakovao softver koji ga šifruje. Kada slika dolazi sa telefona ili kamere, na primjer, ona se često pakuje kao jpeg datoteka, koja koristi vrstu kompresije kod koje ima gubitaka. Obično postoji puno podataka na fotografiji, tako da u cilju smanjenja veličine fajla, neke informacije se odbacuju (odatle “gubici”) na osnovu određenih algoritama koji čine datoteku manjom. Osim toga, postoje metapodaci koji su povezani sa slikom, sa informacijama o tome kada je snimljena slika, koja je kamera korišćena, kako treba izgledati umanjena slika, pa čak i sa lokacijom na kojoj je snimljena.

“Ne postoji jedinstven jpeg format”, objašnjava Farid. “Svaka kamera kompresuje u različitom obimu. Na primer, iPhone kompresuje mnogo više nego visokokvalitetni SLR fotoaparati. Čak i amaterski fotoaparat ima različita podešavanja kvaliteta, a način na koji kreiraju sličice ili čuvanje metapodataka je malo drugačiji. Sve te stvari se ugrađuju u datoteku. “

Policijske i obavještajne agencije često koriste ovo kako bi potvrdile da li je slika izmijenjena pošto je preuzeta sa kamere. “Kada pogledate pakovanje jpeg datoteka koristeći kod, redoslijed u kojem se svi nalaze dijelovi informacija su vrlo specifični i veoma su različiti za Photoshop, iPhone, Panasonic ili Nikon”, objašnjava Farid. “Zato možemo pogledati pakovanje datoteke i reći da li je prošlo kroz Photoshop zato što postoje ovi pokazatelji.”

Međutim, i dalje je moguće manipulisati fotografijom i preurediti podatke kako bi izgledali autentično, ali to je teško učiniti. Farid ga upoređuje sa pokušajem da prepakujete novi kompjuter nakon što ste ga izvadili iz kutije u kojoj je došao.

“Način na koji je artikl zaštićen stiroporom, itd.”, objašnjava on. “Ako pokušate sve odvojiti i onda to vratiti zajedno, bilo bi vrlo teško učiniti to na potpuno isti način. Skrivanje (manipulacije fajlom) je digitalni ekvivalent toga. Možete to učiniti ako se stvarno trudite, ali gotovo je nemoguće, a skoro uvijek ćete negdje napraviti grešku. “

lažna fotografija slika
Foto: Prateći liniju od sjenke do izvora svjetla moguće je utvrditi da li je nešto dodato na sliku/ Hany Farid

Uprkos tome, Farid naglašava da forenzičke tehnike ne garantuju da ćete otkriti da li je fotografija lažna. Međutim, one stvaraju „trku u naoružanju“ između falsifikatora i onih koji rade u forenzičkoj zajednici.

“Oni podižu granicu za nivo poteškoća i vještina potrebnih za stvaranje lažne slike”, kaže Farid. “Nadam se da kada proučite fotografiju kroz 20 ili više različitih forenzičkih tehnika, a svaki od aspekata, od ambalaže, preko sjenki do boje i  vizuelne buke je u potpunosti konsistentan, vjerovatnije je da je slika stvarna”.

Šta onda možemo učiniti mi ostali kako bismo otkrili lažne lažne slike koje cirkulišu na internetu? Iako možda nećemo moći da koristimo čitav spektar forenzičkih tehnika koje stoje na raspolaganju Faridu da bismo uočili nedosljednosti u slikama, postoje i drugi načini da istražimo fotografije. Obrnuto pretraživanje slika (što se može uraditi na sajtovima poput tineye.com ili Google Images) je dobar način da saznate da li je određena slika već otkrivena kao lažna. Respektabilni sajtovi kao što je snopes.com takođe vrše provjeru viralnih slika.

Farid takođe predlaže da gledate izvor slike. “Fotografije objavljene na mainstream i uglednim sajtovima poput New York Timesa imaju veliku vjerovatnoću da budu stvarne u odnosu na fotografije objavljene na nepoznatim medijskim sajtovima, blogovima ili Facebooku”, kaže on.

Pa ipak, čak i navodno pouzdane novinske organizacije mogu biti obmanute dobrom fotografijom. Često je najbolji postupak da se zapitate da li je fotografija previše dobra da bi bila istinita.

“Uvijek je potreban zdrav skepticizam kada konzumirate digitalne slike”, naglasio je Farid. “Ali ne dozvolite da vas taj skepticizam preplavi, jer je lako povjerovati i da je prava fotografija lažna, kao i obrnuto”.

IZVOR: BBC Future